Američki predsjednik Barack Obama, najpoznatiji svjetski fan NBA lige, dao je intervju za TNT u kojem je govorio samo o košarkaškim temama.

"Mislim da će Lakersi odbraniti naslov pobjednika NBA lige. Imaju u svojim redovima Kobea Bryanta, jednog od najvatrenijih igrača u ligi, a imaju i najboljeg trenera Phila Jacksona", rekao je, između ostalog, američki predsjednik.

Pohvalio je i španskog centra u kalifornijskoj momčadi Paua Gasola.

"Držim da o Gasolu možemo govoriti kao o najboljem centru NBA lige. Za razliku od Dwighta Howarda, Gasol ima sjajan rad nogu, brzinu i igračku inteligenciju. Odličan je igrač", rekao je Obama.

LA Lakersi igraju finale Zapadne konferencije protiv Phoenix Sunsa. U utorak je Phoenix pobijedio kao domaćin 115-106, čime je poravnao seriju na 2-2. No, momčad iz Los Angelesa ima prednost utakmice više na svom parketu.

Phil Jackson vodio je Chicago Bullse do šest naslova prvaka u NBA ligi. Dominirali su Bullsi ligom predvođeni Michaelom Jordanom 1991., 1992., 1993., 1996., 1997. i 1998. godine.
Phil Jackson (Foto: AP)
Phil Jackson (Foto: AP)
Jackson se potom zahvalio čikaškom klubu i otpravio se u Los Angeles Lakerse s kojima je osvojio četiri naslova, a u pohodu je i na peti.

U Chicagu žele oživjeti sjećanja na devedesete godine i Jordanovo, odnosno Jacksonovo vrijeme i to na način da, tvrde brojni američki izvori, žele najtrofejnijog trenera lige vratiti u klub i pridodati mu ponajboljeg košarkaša današnjice, LeBrona James. Dotični postaje slobodan igrač na tržištu, a Bullsi su mu jedna od opcija. Možda tako i bude, ali izvjesnim se čini da od Jacksonovog povratka neće biti ništa.

"Ni najmanje ne osjećam želju za povratkom", kaže Jackson koji je u zadnjoj sezoni ugovora s Lakersima.

"Otprilike su 90-postotne šanse da produžim ugovor s Lakersima ili se penzionišem."

Ipak, postoji još jedna opcija navodno interesantna Jacksonu. Riječ je o New Jersey Netsima, klubu kojeg je nedavno kupio ruski tajun Mihail Prohorov.

"Popio bih vodku s njim, djeluje mi kao zanimljiv mladić", rekao je Jackson.

Jackson je cijelu igračku karijeru proveo igrajući za New York Knickse (1967.- 1978.) i New Jersey Netse (1978.-1980.). Knicksi su u tom periodu prvacima postali 1970. (Jackson propustio cijelu sezonu) i 1973. godine.

Rubrika NBA zanimljivosti dolazi do svog 11. broja u kojemu možete saznati ponešto o najboljim ekipama NBA lige te o najboljim tricašima svih vremena među koje spada i jedan naš igrač.

NBA ZANIMLJIOVSTI:

Šampionski New York Knicks iz 1973. godine jedina su NBA momčad s 5 igrača izabranih među 50 najvećih svih vremena. To su Willis Reed, Walt Fraizer, Dave DeBusscherre, Jerry Lucas i Earl Monroe.

Najbolji igrač po postotku šuta za tri poena bio je Steve Kerr koji je imao 45.4% (726-1599). Slijedi mu Hubert Davis sa 44.1 (728-1651), a na trećem mjestu je naš najbolji igrač svih vremena Dražen Petrović sa 43.7% ( 255-583 ).

Philadelphia 76ers iz sezone 2003/2004 imala je tri igrača na rosteru koji su bili prvi pick drafta. To su bili: Glenn Robinson, Allen Iverson i Derrick Slemany. Houston Rocketsi iz sezone 1985/86 također su imali trojicu igrača koji su bili prvi pick NBA drafta, to su bili: John Lucas, Ralph Samson i Hakeem Olajwon.

Wilt Chamberlain je igrač koji je u dresu Philadelphia 76ersa ostavrio najviše uzastopnih utakmica sa 50 ili više koševa. U razdoblju od 16. prosnica do 29. prosinca 1961. ostvario je 7 uzastopnih utakmica sa 50 ili više koševa.

Najviše blokada u NBA finalima upisao je Kareem Abdul Jabbar koji je uspio zaustaviti protivničke igrače čak 116 puta. Slijede mu O’Neal, Duncan, Olajwon i Parish.

Čiča miča gotova je priča. Boston je prošao u finale Istoka a LeBron  objesio svoje tenisice o klin i jedino što mu preostaje je čekati ludi rasplet ovog ljeta. Barem će tu uistinu biti prva zvijezda.

Milijardu je misli, komentara, želja, tuga, veselja, ali vrijeme se ne može zaustaviti, ne možemo se vratiti ponovno u TD Garden i nadati se da LeBron ovog puta odigrati bolje.

Sjećam se jedne slavne izreke velikog, najvećeg Dražena Petrovića. Sjeća se starija generacija nesretnog dvoboja sa Zvezdom, poraza u Ledenoj dvorani, poraza koji je Cibonu stajao finala. Day After. Ljudi su bili u depresiji, Tuškanac je bio poplavljen tugom. Noć je možda bila teška, ali nikakav poraz nije mogao slomiti Dražena.

“Znaš, ja sam svoje sinoć napravio. Najbolje što sam mogao. Nije bilo dovoljno. Ništa, sutra je novi dan”, rekao je Petrović.

I LeBron je izgubio, i Ohio je poplavljen, i LeBronova noć nije bila laka, ali pitam se sljedeće: “Da li je LeBron pružio ono najbolje što je mogao?” Vjerojatno je pokušao, naravno sa toliko lošom igrom nije bilo dovoljno za obrambeno jak i iskusan Boston koji je po meni trenutno daleko najjača kolektivna košarkaška ekipa na planetu.

Nakon utakmice LeBron je potvrdio činjenicu da prolazi kroz noćne more: “Prijatelj mi je rekao da na putu do ostvarenja sna stoje mnoge noćne more. Tako se sada osjećam”. Osjećat će se tako još dugo, naime veliku priliku da osvoji ono što priželjkuje već sedam (prokletih) godina, palo je u vodu. Godine prolaze, a LeBron je i dalje bez najvrjednijeg nakita u NBA ligi.

No, bacimo malo naš sat za nekoliko sati unazad, na noćašnji susret.

Onaj tko nije pratio noćašnji susret pomislio bi kojeg vraga pišem, 27+19+10 su brojke koje se viđaju jednom mjesečno (ako i toliko), u playoffu još rjeđe. Promašiti 13 šuteva, izgubiti 9 lopti u takvoj utakmici nije dopustljivo za nekog tko je tjedan dana ranije uzeo titulu MVP-a. Koliko god je jučer vukao (pitam se da li je on bio taj motor ili je to ipak bio Mo Williams) svoju ekipu toliko ju je i usporavao u ključnim trenucima. Pregršt ključnih krivih dodavanja, a ono što je najbitnije, nekolicina njegovih izgubljenih lopti je završavala s kontrama Ronda, dvojice Allena i ostalih. U glavnim trenucima sa teškim prodorima nije uspio uhvatiti priključak i tu se priča završava.

Za mene je LeBron najbolji igrač na svijetu i nakon te utakmice, ali možda sa jednim dodatkom. U regularnom dijelu sezonu, odnosno u nebitnom dijelu sezone. Koliko god to zvučalo teško, to je činjenica. Ove godine  imao je ekipu, imao je potporu svih ali je zakazao u ključnim trenucima. Koliko puta je u takvim trenucima zakazao Bird, Magic, Jordan (!) ili Kobe? Nikada, jer takve stvari dijele najbolje među najboljima.

Pozabijao je LeBron nekolicinu buzzer-beatera u utakmicama gdje je znao da gubi samo ekipnu statistiku, da možda ukoliko sve to promaši ulazi u playoff kao 2. ili tek 3. ekipa sa Istoka, strah pred porazom je bio manji, pritiska nije bilo, jer je prije toga protiv (nikakve !) protivničke obrane pozabijao 40-ak poena i mislio si: “Ja sam svoje napravio”. Ušao je buzzer-beater, Cleveland je ponovno pobijedio, naslovi na našem portalu i tuđim portalima su o LeBronu i tom šutu bili u superlativima, a on je uživao u toj slavi. No, znao je i on da ti koševi ne znače ništa.

Svi ti pobjednički koševi u mjesecu svibnju padaju u vodu, sve se briše i počinje iz početka. A LeBron je još jednom dokazao, da usprkos svemu uvijek ima netko bolji, netko mudriji, netko spremniji i netko tko je ipak zasad puno iskusniji u takvim situacijama. Kada je najbitnije LeBrona nema, LeBron promašuje, LeBrona svi čitaju.

Mislim da nije problem čitanja, nego njegovog stila igranja košarke, kojeg jedna ekipa poput Bostona bez problema brani. Sa pametnim udvajanjem (i čak utrostručenjem) ubijali su ga, nisu mu dozvolili da se razigra, da zabije, da počne raditi svoj show, gdje melje sve ispred sebe.

Najveći poraz bi mu bio sada otići u svijet biznisa, postati najbogatiji sportaš, košarkaš bilošto, to mene nije briga. Mene zanima sljedeće. Hoće li izgubiti motiv da u ovom dresu osvoji naslov. To bi bilo porazno, LeBron bi priznao da je nemoćan, da nije dovoljno dobar i da u Clevelandu ne može osvojiti naslov. Da li bi nakon tog poteza i dalje bio u igri za najboljega? Nakon toga, sigurno NE. Ispred njega iskočio bi barem Kobe (ako ne i još netko), čovjek koji je bio blizu te granice da skokne u drugi klub, ali je razlika između njih ta da je Kobe prije toga imao 3 naslova, a LeBron 0. I tu je još jedna razlika između njih kada sam ih već usporedio. Kobe u doigravanju sve napravi da ekipa dobije. LeBron to pokušava, ali ne napravi.

U svim mojim kolumnama pokazao sam sklonost prema LeBronu, za mene je on bio nedodirljiv, dok su drugi pisali Wade, Durant, Kobe. No, nakon dvije utakmice stvari se mogu promijeniti, LeBron je jučer nakon utakmice htio sa određenim potezima pokazati neki nivo zrelosti, ali činjenica je da LeBron još nije sposoban osvojiti naslov. Mogu svi reći da je West odigrao loše, da Jamision nikada nije bio lošiji, ali LeBron je imao prednost domaćeg terena, imao je puno jači roster nego prije dvije godine kada je zamalo tukao taj veliki Boston u 7. utakmici u TD Gardenu. Imao je sve, odnosno sada nema više ništa.

Da dovršim svoju misao o LeBronu i njegovim špekulacijama za odlazak u New York, Chicago ili New Jersey. Može otići bilo gdje, pamtiti će 14. svibanj, kao što sada u nebesima pamti Dražen poraz protiv Zvezde, pamtit će sve te poraze protiv Bostona gdje god bio. Pamtiti će da je u Clevelandu ostao slabić, da ništa nije donio svojim fanovima. Dobiti će $$$$$, imati će milijunske ugovore, smiješiti će se na svim naslovnicama raznih reklama, magazina – ali kakav će to biti smiješak? Imat će novac, ali svi znamo da u NBA novac ne znači ništa. Ne možeš potkupiti utakmicu kao što je to moguće u Hrvatskoj, teško je kupiti nekolicinu superzvijezda zbog sustava salary capa, jedino je moguće svojoj ženi kupiti kuću od 10.000 četvornih metara i jesti ručak svaki dan u tjednu u drugoj prostoriji, spavati svaki dan na drugom krevetu, i gledati NBA finale uvijek na drugoj televiziji.

Gleda LeBron već dugo ta NBA finala, samo je jednom uspio probiti se u finale (a i tada mu je bolje bilo da se nije gurao u finale…). Ne znam da li na istoj TV ili ne, ali slavna reklama kaže – Neke stvari se ne mogu kupiti novcem. Za sve ostalo je tu Mastercard!

Boston kroči prema novom naslovu!
Ako smo počeli članak o LeBronu sa slavnom rečenicom koju djeca rijetko čuju jer prije zaspu, moram za ovaj dio kolumne reći – Nemojte dirati šampionsko srce dok spava. Dirnuli su ih, nazvali da nisu pravi, da su prestari, da su u regularnoj sezoni pokazali koliki je njihov domet. Ukoliko u ovih nekoliko utakmica u playoffu nisu dokazali suprotno, budite sigurno još će pokazati u oba finala.

Oba? Da, Orlando koliko god ih poštujem i skidam kapu za sve što su napravili, ruku na srce protiv Bostona šanse su im minimalne. Boston je odigrao ma ne odlično, nego briljantno. Imaju pravi timski duh, timsku obranu, raznovrstan napad, iskustvo, vođu – sve imaju!

Big Three? Nije Three nego Eight. Rondo, Rasheed, Tony Allen, Perkins, Doc Rivers. Tony Allen otkriće ovogodišnjeg playoffa igra fenomenalno, Perkins postaje jedan od boljih centara u ligi, Rasheed učinkovit s klupe, Doc Rivers djeluje kao novi Red, a za kraj … Rondo! Rajon. Rondo. Još jednom. Rajon Rondo. Zapamtite!

Napisao je jedan kolega na jednom drugom portalu da je riječ o najboljem playu na svijetu. Svaka čast za to, ali još nije došao do te razine, ali jedno je sigurno. DOĆI ĆE! Kada? Kada popravi šut! Igra u obrani, filozofija igre, organizatorske sposobnosti, usađenost da bude vođa na terenu i neizmjerno iskustvo u tim godinama su sve odlične predispozicije za to.

Netko bi rekao, lako njemu kada ima takve suigrače uz sebe. Pogledajte veliki Real Madrid, ima sve, novac, Ronalda, Kaku, ali nemaju nekog tko bi to povezao.

Volio bih pisati o njima još, ali ne želim, jer znam da je ova godina njihova, titula će biti njihova koliko god djeluje to sada podcjenjivački pogotovo prema Lakersima (ali i Sunsima koji su po meni čak veći favoriti zasad od Lakersa), ali ovakav Boston nitko ne može dobiti u 7 utakmica. NITKO!

Zato završimo sa Celticsima, jer o njima će se pisati cijelo ljeto, a o LeBronu tek kada se o Bostonu zasitimo i bacimo oko na free agente. Do tada, LeBron uživaj gledajući novo NBA finale!